1906.godine njemački neuropatolog Alois Alzheimer opisao je prvi slučaj primitivne demencije ( koja bi tada dobila ime ) na psihijatrijskom kongresu održanom u Tübingenu. Bila je to 51-godišnja žena, Augusta D.; to je ono što možemo pročitati u bilješkama dr. Alzheimera nedavno pronađenih u arhivu u Frankfurtu.
„Kako se zovete?”, „Augusta”
„Vaše prezime?”, „Augusta”,
„Kako se zove Vaš suprug?”, „Augusta”
Studije koje je Alzheimer provodio pod mikroskopom na mozgu mrtvih pacijenata u relativno mladoj dobi omogućile su mu da prepozna neobične neurofibrilarne čvorove; zajedno s takozvanim “senilnim plakovima” ( agregati mrtvih živčanih stanica koje okružuju tvar zvanu amiloid), koje se i dan danas smatraju “neuropatološkim” znakovima Alzheimerove bolesti. Drugim riječima, budući da klinička dijagnoza Alzheimerove bolesti nikada nije sigurna, već vjerojatna, potvrda bolesti može doći samo iz nalaza senilnih plakova i neurofibrilarnih agregata putem post mortem pregleda ( tj. Autopsije).