Zaklada Ivanova Kuća

Sastanak održan 4.12.2019. imao je za cilj naglasiti potrebu za zajedničkom pomoći starim i bolesnim članovima naše zajednice.

Volonterke ZIK-a dr. Ljubica Tucaković, prof. Olga Friščić i soc.ped. Snježana Lončarić pripremile su predavanje o Alzheimerovoj bolesti gdje su pokušale opisati i upoznati članove Vijeća s osnovnim medicinskim, psihološkim i socijalnim aspektima bolesti, njenoj raširenosti u zemlji i svijetu te lošim prognozama koje znanstvenici predviđaju u smislu velikog povećanja broja oboljelih.

Predočeni su koraci koje je naša zemlja poduzela u borbi protiv te opake bolesti kao i oni koji predstoje. Ukazano je na sadašnju nedostatnu brigu i pomoć, oboljelima i članovima njihovih obitelji, na razini našeg grada ali i cijele države.

Na kraju su predstavnici Vijeća upoznati s radom, misijom i planovima Zaklade Ivanova Kuća osnovane kako bi pomagala bližnjima.

Dogovorena je daljnja suradnja između  volontera ZIK-a i Mjesnih odbora te se uvelike veselimo ovakvoj suradnji i promicanju kranjeg cilja u vidu socijalne uključenosti i kvalitetnijeg života sugrađana oboljelih od Alzheimerove i drugih demencija te pomoć njihovim obiteljima.

Na prostoru gradske tržnice grada Kutine

ZAKLADA IVANOVA KUĆA

i njezini volonteri s voditeljem p. Marianom

prigodnim izložbenim programom podsjetili su građane da je

21. rujan SVJETSKI DAN ALZHEIMEROVE BOLESTI

Zaklada Ivanova Kuća (ZIK) je u suradnji sa Hrvatskom udrugom za Alzheimerovu bolest (HUAB), 03. lipnja 2019. godine, u ugodnom prostoru kutinskog hotela, organizirala druženje volontera HUAB-a i tridesetak građana Kutine koji su bili zainteresirani za dopunu svog znanja o Alzheimerovoj bolesti i suživotu s članom obitelji, susjedom ili poznanikom oboljelim od te bolesti.

Uvodni govor je održao pater Mariano Passerini, predsjednik Zaklade Ivanova Kuća.

Predavanja su održali Tomislav Huić - dopredsjednik HUAB-a, Marija Lacko - voditeljica grupe za samopomoć i Tajana Dajčić - tajnica Udruge koja postoji u Zagrebu dvadeset godina. Svi predavači su dugogodišnji članovi Udruge. Svojim neposrednim radom i njegom osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, članova njihovih obitelji te svojim predanim dugogodišnjim učenjem i pomaganjem skupili su veliku količinu znanja i iskustva koja su djelomično podijelili sa slušateljima kroz gotovo tri sata druženja.

Naglasak u predavanjima su stavili na problem stigmatizacije i srama kako samih oboljelih u prvoj fazi bolesti tako i njihovih obitelji koje nastoje „sakriti“ svog bolesnog člana, što je duže moguće, od okoline, a ne rijetko i od liječnika. Micanjem iz socijalne okoline i izolacijom, Alzheimerova bolest napreduje brže, a kod članova obitelji koji brinu o oboljelom se ranije javljaju nuspojave u vidu raznih psihofizičkih stanja i bolesti.

Govoreći o mogućnostima liječenja, predavači su naglasili bitnost ranog postavljanja dijagnoze i liječenje koje obuhvaća lijekove i pravilnu njegu. Bolest najčešće traje 8-12 godina, a uz pomoć lijekova i njege 3-4 godine se može usporiti dolazak posljednje i najteže faze bolesti. Bez obzira na sve što se na svjetskom nivou zna i što je HUAB u posljednjih dvadeset godina činio na promicanju znanja o bolesti i oboljelima, niti jedan lijek koji se koristi kod Alzheimerove bolesti u Republici Hrvatskoj nije na osnovnoj listi lijekova HZZO. Prava iz socijalne skrbi za oboljele i njihove njegovatelje su minimalna, a smještaj oboljelog u termalnoj fazi u adekvatnu ustanovu koju obitelj može platiti, gotovo je ravan zgoditku  na lutriji.

Naš životni vijek je sve duži, mi smo sve starija nacija, naši mladi u velikom broju odlaze, a stari i nemoćni ostaju…

Na pitanje što možemo sami učiniti, ponudili su nekoliko odgovora:

• Možemo inzistirati na ranom dijagnosticiranju bolesti.
• Možemo kontaktirati HUAB sa pitanjima ili se uključiti u njihove grupe samopomoći.
• Možemo tražiti svoja prava iz socijalne skrbi.
• Možemo na vrijeme poduzeti pravne radnje za zaštitu imovine.
• Možemo prijaviti osobu oboljelu od Alzheimera na listu čekanja u dom za stare i nemoćne.

Osobi oboljeloj od Alzheimerove bolesti polako i netragom nestaju kognitivne i fizičke sposobnosti: od pamćenja, sjećanja, logičnog razmišljanja, komunikacijskih sposobnosti do hodanja, a na kraju njihovog puta i gutanja. Put je to kojim svi oni idu.

Ono što im ostaje su emocije, osjećaji. Svi oni iza sebe imaju više ili manje uspješan i ispunjen život. Svi imaju ljude koje vole i koji vole njih.

Nemojmo ih pitati „Zar se ne sjećaš?“

Ne, ne sjećaju se. Zaboravili su. Iz početka će se dosjetiti kasnije, a poslije sve manje. Nemojmo ih uvjeravati da njihovo doživljavanje stvarnosti nije ispravno i da su njihovi strahovi neutemeljeni. Za njih to je jedina stvarnost.

Pružimo im podršku, ne radeći umjesto njih nego s njima. Ne sramimo se bolesti i dopustimo bolesnima da se druže sa obitelji, susjedima, prijateljima. Zagrlimo ih i pružimo im nježnost. Budimo uz njih i borimo se za njih, njihovo liječenje i njihova prava ali svjesni težine i odgovornosti i ne zanemarujući sebe.

Ne zaboravimo one koji zaboravljaju, bila je poruka druženja koju je organizirala Zaklada Ivanova Kuća, Zaklada čiji volonteri u Kutini pomažu obiteljima oboljelih od Alzheimerove bolesti.

U ime Zaklade, svima prisutnima je zahvalila članica Upravnog odbora Biserka  Šmit Sabolić na poučnim predavanjima i ugodnom druženju.

Napisala: Snježana Lončarić, med. s., psiholog, volonter