Alzheimerova bolest

Povijest

Aloysius "Alois" Alzheimer bio je njemački psihijatar i neuropatolog, koji je zaslužan za prvi opis presenilne demencije koju je kasnije njegov kolega, Emil Kraepelin, po njemu nazvao Alzheimerova bolest. Opis se odnosio na 51-godišnju zenu , Augustu Deter. Studije koje je Alzheimer provodio pod mikroskopom na mozgu mrtvih pacijenata u relativno mladoj dobi omogućile su mu da prepozna neobične neurofibrilarne čvorove; zajedno sa tzv. senilnim plakovima, koje se i dan danas smatraju neuropatološkim znakovima Alzheimerove bolesti. Drugim riječima budući da klinička dijagnoza Alzheimerove bolesti nikada nije sigurna, već vjerojatna, potvrda bolesti može doći samo iz nalaza senilnih plakova i neurofibrilarnih agregata putem post mortem pregleda (tj. autopsije).

Dijagnoza

Ni najsuvremenija instrumentalan istraživanja ne mogu otkriti neurofibrilarne agregate ili amiloidne senilne plakove u živoj osobi. Liječnici stoga formuliraju dijagnozu Alzheimerove bolestisamo na temelju klinike i tek nakon što su isključeni drugi mogući uzroci senilne demencije. S obzirom na prednosti ranog otkrivanja, treba pokrenuti istragu o mogućoj prisutnosti demencije kada osoba ima sve veće poteškoće u obavljanju jedne ili više od sljedećih aktivnosti:

  • naučiti i zapamtiti nove informacije
  • obavlja složene zadatke (u smislu da se s razumnom strategijom reagira na probleme koji se javljaju kod kuće ili na poslu)
  • orijentacija
  • govor
  • imaju poinašanje primjereno različitim situacijama

Rana dijagnoza demencije omogućuje pravovremenu intervenciju na uzroke reverzibilnih demencija, kao i početak terapije koja može odgoditi napredovanje bolesti, iskorištavajući nepotpun kompromis cerebralnih krugova (izvor: Farmacija trideset i tri)

Uzroci

Deficit mozga starijih ili straih nije toliko ovisan o nastavku gubitka moždanih stanica (neurona) ili smanjenoj opskrbi krvi kao smanjenjne ili nedostatak neuro transmitera (kemikalije koje neuroni koriste na sinapsi za razmjenu poruka). Uzrok bolesti je za sada nepoznat. Postoje brojne studije koje su pokušale povezati Alzheimerovu bolest s genetskim naslijeđem, uzimanjem estrogena i progesterona, ali niti jedna nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu već samo eventualnu supojavnost. Genetska istraživanja ukazuju na beta-amiloid kao ključni patogenetski čimbenik u nastanku Alzheimerove bolesti. Epidemiološki su utvrđeni mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak bolesti, iako način njihovog utjecaja nije poznat.

  1. dob je najznačajniji rizični činitelj (bolest se najčešće javlja u osoba između 65. i 85. godine života);
  2. pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđivanje oba e4 alela za apolipoprotein E);
  3. ženski spol je češće podložan, iako prije 70. godine života češće obolijevaju muškarci (žene u prosjeku žive dulje od muškaraca);
  4. trauma glave (jedna od brojnih pretpostavki je oštećenje mikrocirkulacije uslijed udarca ili čestih trauma glave, s ulaskom beta-amiloida putem krvi u mozak).

Kao posljedica propadanja stanica mozga, u oboljelih dolazi do gubitka tjelesnih, mentalnih i psihičkih funkcija ovisno koji je dio moždanih struktura pogođen bolešću.
Osim progresivnošću, bolest je obilježena ireverzibilnošću (ne može se vratiti na prijašnje stanje) i somatskim (tjelesnim) komplikacijama, a od osobe do osobe se razvija različitom brzinom i intenzitetom. Prosječno razdoblje razvoja Alzheimerove bolesti je osam do dvanaest godina (iako se može razviti kroz tri, odnosno dvadeset godina).

HRT-ova emisija o demenciji

hrt1

https://hrti.hrt.hr/video/show/4414747/treca-dob-26-veljace-2018

alz

Simptomi

Simptomi bolesti se dijele u tri osnovna stadija: rani, srednji i kasni. Granice među pojedinim stadijima nisu oštre, kao što se i simptomi kod oboljelih individualno razlikuju. Na postojanje demencije upućuje pojava kognitivnih smetnji i otežanog obavljanja svakodnevnih obveza, a kako bolesnik često nije svjestan svojih smetnji, podaci se trebaju prikupljati od članova obitelji ili skrbnika. Karakter bolesti polako narušava svakodnevni život oboljelog, ali jednako tako utječe i na život obitelji ili skrbnika.

Može li se liječiti?

Potrebna je pretpostavka: ne postoji farmakološki lijek koji može vratiti integritet svojih mentalnih funkcija straijim osobama s demencijom. Drugim riječima, postoji mali broj lijekova koji su dostupni za liječenje Alzheimerove bolesti i ograničene su učinkovitosti. Ipak činjenica da se trenutno može računati na kolinergičnu terapiju tj. na tvari koje povećavaju prisutnost acetilkolina u sinapsi inhibirajući aktivnosti enzima koji ga degradira, pokazuje da je čak i u demenciji moguće napraviti neke farmakološke intervencije, što daje nadu.

Scroll to Top